Esperanto ili tužna priča o zaboravljenom jeziku svih ljudi
Esperanto, odnosno La internacia lingvo, kako se prvotno zvao, međunarodni je „pomoćni“ jezik nastao između sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća. Dr. Ludwik Lejzer Zamenhof, oftalmolog, Rus židovskog porijekla, pod pseudonimom Doktoro Esperanto, 1887. godine objavljuje djelo „Unua Libro“ u kojem se po prvi put predstavlja i opisuje ovaj prvi međunarodni složeni pomoćni jezik. Tek 1889. godine ovaj se jezik i službeno počinje nazivati esperantom, što u prijevodu znači „onaj koji se nada“.
S obzirom na svoje porijeklo, Zamenhof je svjedočio nepovjerenju i nerazumijevanju između različitih etničkih grupa, u čemu je kao jedan od razloga vidio različitost među jezicima. Posvetio se razvoju međunarodnog jezika koji se može koristiti kao neutralna lingua franca i na taj način pridonijeti rušenju jezičnih barijera, što se može vidjeti i iz izvornog simbola esperanta – zelene zvijezde s pet krakova. Zelena boja simbolizira nadu, a pet krakova pet kontinenata.
Esperanto korijene riječi vuče iz latinskog jezika, iako je dio vokabulara preuzet iz romanskih jezika: talijanskog, francuskog, španjolskog te engleskog, njemačkog, poljskog, ruskog, pa čak i jidiša. Kako je Zamenhof želio stvoriti jezik lagan za savladavanje i pristupačan svima, esperanto počiva na vrlo jednostavnoj i fleksibilnoj gramatici. No, s obzirom na prirodu esperanta, Zamenhof je uvjetovao kako ne smije postati regionalan te zabranio svaki oblik dijalekta, baš kako bi se sačuvala njegova međunarodnost – jezik je mogao „rasti“, odnosno obogaćivati vokabular novim riječima, ali se nije smio mijenjati. Baš tu činjenicu kritičari navode kao jednog od glavnih krivaca za neuspjeh esperanta.
Iako se Zamenhofov san o esperantu kao univerzalnom jeziku svih ljudi nikada nije ostvario, baš kao i rušenje kule babilonske i nerazumijevanja među ljudima, zbog njegovih doprinosa razvoju međukulturnog dijaloga na svjetskoj razini UNESCO je 2017. godinu (stota godišnjica od Zamenhofove smrti) proglasio Zamenhofovom godinom.
Danas je esperanto najkorišteniji „drugi“, odnosno pomoćni jezik, posebno popularan u istočnoj Europi i Kini. Ne postoje točni podaci o broju esperantista u svijetu te broj, ovisno o izvorima, varira od 1 000 esperantista koji od rođenja govore esperanto do 2 milijuna ljudi koji su u nekom trenutku svog života učili esperanto.
Mali rječnik esperanta:
Zdravo! – Saluton!
Hvala – Dankon
Molim – Bonvolu
Kako si? – Kiel vi?
Oprostite – Pardonu
Volim te – Mi amas vin
Upomoć! – Helpon!
Ostavi me na miru! – Lasu min trankvila!
Gdje se nalazi toalet? – Kie estas la necesestejo?
Koliko ovo košta? – Kiom kostas?
Iako u Intellecti ne možeš učiti esperanto, pozivamo te da provjeriš našu ponudu jezika iz kojih je nastao: talijanski, španjolski, francuski, engleski, njemački i ruski!!¨
